Najljepše ljubavno pismo svih vremena (Eminem & Kim by Nika?)
Jebeš sva ljubavna pisma ikad. Čak i ono moje, napisano rukom, onih par stranica istrgane bilježnice koje nosiš u hlačama kao autist koji se veže za predmete. Ili barem jesi. Možda se opralo u vešmašini. Možda si ga izgubio. Ili ono kad sam ti pisala u zatvor pa je čuvar ili neki tako kurac otrgnuo dio pisma i ti si popizdio jer otrgnuo je dio gdje je bio moj poljubac ružem. I rekla sam ti da nema veze jer jebeš to, pošto postojim fizička ja pored tebe, ali tebi je i dalje taj poljubac ružem bio bitan jer slala sam ti ga ja jer bilo mi je bitno da znaš da se misli na tebe tada.
Aha. Vikala sam i vrištala sam. Jer ti, mačko, znaš pretjerat, bome znaš i bome jesi. A ja znam trpit beskonačno, i onda vrištat. I završit u zatvoru ako treba, jer ne bojim se više ničega, srušit ću sve, i zgrade i ljude, ako znam da će tebe to povrijedit nakon što si ti izmučio mene.
Pričala sam s Ivanom o tome jako puno, o tome zašto si ti sreća. I nisam znala. Od dana broj jedan, kad sam joj objavila ljubav s tobom pa me pitala koji mi je da sam tako spustila kriterije. U prosincu sam joj rekla da je to 'connection', u veljači da si mi najbolji prijatelj, u travnju da si ljubav, kasnije da si ne znam što i na kraju, pred desetak dana... da si twin flame. Jer ne znam naći riječi niti definirati. Rekla mi je tada, i povrijedila me time, da termin twin flame koriste i u njega vjeruju ljudi koji nisu nikad bili voljeni pa se hvataju za bilo što što nije trauma.
Rekla sam ti nedavno istinu koja glasi: ''Od sekunde kad sam te upoznala nije bila niti jedna sekunda da nisam mislila na tebe'' - jer nije. I nema je. Za svaku misao pitam se što bi ti rekao. Pitam se što radiš. Znam da nisi super. Sjećam se kad si rekao da kad slušaš neke moje pjesme da luđački misliš da ja to čujem. Pa čujem, i ja slušam tvoje i kad pogledam mobitel začudim se što nema tvog poziva jer...čuješ me. A nisi nazvao.
Ti kažeš da je ovo naše 'ovisnost' jedno o drugom. Nije. Danas sam Ivani definirala. To naše je ona sreća, ona dječja, onu koju dijete može osjetiti. Samo dijete. Ono koju sam osjećala kad su mene i sestričnu puštali s pet godina da se našminkamo i jedemo sladoled i obučemo u zlatne haljine koje nisu haljine nego svilene marame naših mama. Ali nama su to bile haljine i nama s naših pet godina to je bila sreća. I ta sreća je sreća djeteta, više nikad ponovljena. Osim s nama. To što zoveš ovisnošću bila je takva sreća. Takva neka iskrena kakvu samo djeca osjećaju. Bez pravog fizičkog razloga i opravdanja. Mislim da na našu sliku možemo slobodno napisati s punim pravom '#blessed'. Jer mislim da nemaju to svi. A možda bi bilo skroz fer da imamo mi. Jednom, zašto ne bismo mi?
I držiš me. I znam da ja držim tebe. I uvijek si tu, i uvijek sam ja tu tebi. I rekao si mi to, a znam i bez da mi kažeš, ali drago mi je što si rekao bez da sam pitala. Sam si mi rekao. I u moru rata koji mi je u glavi, jedini mir koji imam je mir s tobom. Jer tjeraš me dalje, s ciljem mira. A mir s tobom je jedini mir koji me tjera dalje. Datumski neodređen.
Niti jedne sekunde nisam bila zaljubljena u tebe. Odmah sam te voljela.
Zaljubljenost nije pojam koji vežem uz tebe. Nije uvreda nego čak i kompliment. Nisam osjetila trnce nego dom. Nikad nisam pomislila da si zgodan iako jesi. Ti si dom.
I nedostaju mi tvoje velike ruke kad spavam.
I oprosti na svemu ružnom. Jer ja sam oprostila tebi.
Reakcija na reakciju.
Moja mama mi je danas napisala referat o tome kako joj duguješ silne novce, btw, koje si posuđivao od nje. Ja sam se na to nasmijala i screenshot poslala službi koja vodi slučaj misleći: ''Duguješ ti njemu jako puno, možda pola stana, jer što je radio za tebe ne može se naplatiti plaćom, a nije uzeo ništa iako si nudila jer nije htio biti ništa kriv jer te služio jer je volio mene, a za to što je radio za tebe radile bi dvije ili tri osobe, pošto jedna ne može. Crnački rob, znanstvenik za ragovore i bolničar.'
Mali, ispao si govno na nekoj razini, ali istovremeno puno veći čovjek nego bi itko drugi bio, jer za to što si proživio u mojoj obitelji, za to nitko nema kapacitet.
Krivim te, ali te istovremeno uzdižem jer si izdržao što nisi trebao. I nismo krivi ni ti ni ja. Htjeli smo najbolje.
I hvala ti na svemu.
Evo. Ovo. Taj sound. Soundtrack ovog texta - Katie Waissel ''I'm Fine''
Will you punish me with your lifestyle?
Nemam te na što nazvat.
Podržite svu ljubav ikad:
Primjedbe
Objavi komentar