MALI (pjesma u prozi)
Slomilo nas, Mali, mnogo toga, a za niti jedno nismo bili krivi mi.
Uvjeravali su tebe da ja ne volim tebe, uvjeravali su mene da ti ne voliš mene.
No ja u tebe, kao niti ti u mene, posumnjali nikada nismo.
Jer dodir i pogled fejkati je nemoguće.
Prošla sam mnogo pogrešnih ljudi i u tebi sam našla dom.
Ono nešto bezuvjetno.
I kao što ti rekoh, od dana kad smo se upoznali nije bila minuta bez da si ti negdje pred mojim očima.
Mali, požalila sam svaki šamar koji sam ti opalila.
A ti meni niti jednom nisi rekao niti jednu ružnu riječ.
Mali, ti si jedna neotesana budala i upravo te to čini takvim meni genijalnim čovjekom.
Mojim čovjekom kojeg mi je Bog u kojeg ne vjerujem poslao.
Kad sam ljuta i kad vičem, to je zato jer si jedno veliko dijete i brinem.
Ne želim da ti se nešto dogodi jer egoistično ne mogu bez tebe.
Zašto sam te vjerno i u strahu čekala kad si bio u zatvoru ne znajući koliko ćeš biti?
Jer iako smo se tada kratko znali, znala sam da sam potpuno nazinteresirana za život bez tebe u njemu.
Svi, svi od reda, kažu da te se riješim jer si loš.
Ali, oni ne znaju ono što imamo mi.
A ti i ja imamo svoj svijet koji nitko ne razumije jer naš svijet je samo naš.
Svijet naše sreće, sreće kakvu sam zadnji pu osjećala kad sam bila vrtićko dijete.
I znam da ćemo uvijek naći put jedno drugome.
Ne znamo se naljutiti jedno na drugo.
Nekad kažeš da me ne voliš, ali onda izmisliš razlog da me vidiš.
Te riječi zvuče kao da te netko uvjerio da mi to moraš reći.
Ne volim što u zadnje vrijeme previše piješ.
Brineš me time, a znam zašto to radiš i ne krivim te.
Kad netko govori protiv tebe, ne slušam jer taj ne poznaje onog pravog tebe.
Ja te znam, Mali.
Samo želim da smiriš svoj divlji duh da opet možemo biti mi.
Oni sretni mi.
Jer ti si definicija sreće.
U cijelom životu jedino sam se u tom zagrljaju osjećala sigurnom.
Rekao si mi slično neku noć, pet sati smo pričali.
Rekao si:
''Ma kako se ja ponašao i ma što ti rekao, jedino je ovo što sad govorim prava istina.''
Nisi mi to ni trebao reći jer ja to znam, ali neka si rekao.
Drago mi je što si rekao.
Žele me uvjeriti da mi glumiš ljubav kako bi se dokopao mog stana.
Žele da svjedočim protiv tebe.
Prvu stvar ne vjerujem i nitko me ne može uvjeriti.
A ovo drugo - nikada, ne za ovog života.
Ti možda jesi najgori, ali meni si najbolji.
Ti si ljubav kakvu ne doživi puno ljudi.
Uz tebe sam prestala biti suicidalna, jer živi mi se s tobom.
Želim biti s tobom beskonačno mnogo godina.
Ne zanima me što si, imaš li love.
Snaći ćemo se.
Radije u skvotu s tobom nego s Bradom Pittom u vili.
Isto si ti rekao za Jessicu Albu.
Kako pjesma kaže - ni palača nije dom bez tebe.
Znam da si loše, sve se u životu loše posložilo.
I opet pjesma kaže - ali čekat ću te, jer ovo nije lice koje poznajem.
U meni ljutnje za tebe nema, samo briga, ljubav i beskonačno razumijevanje.
I znam, da iz nekog inata budeš s nekom drugom, brzo bi odustao jer ta neka nisam ja.
Mali, ja sam pokušala i zamjerala tom čovjeku sve - jer on nije ti.
Ti pričaš najljepše priče na svijetu.
I dok pričaš bilo što, ja mislim - kakav ti imaš predivan um.
Ti si čovjek od mnogih talenata, Mali.
Samo ti tvoj prkos ne dozvoljava da ih unovčiš.
Jednom budeš, znam da budeš.
Bježiš sam od sebe i boli me gledati kako toneš.
A ja te gledam kako toneš i propadaš, a to boli.
Uvijek se vratiš meni, sav slomljen i nedavno si rekao:
''Obećaj mi da ćeš me ti uvijek čuvati.''
Naravno da hoću jer samo ti me tjeraš dalje.
Tebi govore da se riješiš mene jer ja sam prokletstvo.
Meni govore da si ti uzrok svih mojih problema.
I neka te se riješim.
To je sve krivo, Mali.
Mi smo samo dvoje beskrajno kompatibilnih ljudi i sreća je što smo se našli.
Mi smo ekscentrici, oboje, a taj se pojam u psihologiji vezuje uz genijalnost.
Evo nam komplimenta koji će nam društvo ismijati i reći da smo umišljeni
I ljudi to ne razumiju. To je znanost.
Želim ti nađeš mir, jer oboje smo previše prošli.
Ali obećajem ti, ja sam tu.
Ja sam tvoje utočište, tvoje sigurno mjesto.
Kao i ti moje.
I ti si moj dom.
I iako pravi dom trenutno sada nemamo, obećajem ti da ćemo ga imati.
Derao si se pijan dečkima dok sam ja bila na liniji:
''Vi nemate ništa, ni ja nemam ništa, ali ja imam Niku Ostoić!''
I čuo se glas tvog prijatelja koji prepoznah: ''U redu je, shvatili smo, ti voliš Nika Ostoić...''
Bit ćemo dobro, obećajem ti.
Tvoja sreća je moja sreća.
Voljela sam u životu mnoge muškarce, ali nikoga kao tebe.
Nemam ništa u životu, ali imam tvoju ljubav.
Ma gdje ti bio sada.
Znam da ćemo se uskoro zgrliti. Uskoro opet biti mi, Mali.
Bez vanjskih utjecaja i ljudi koji su nas pokušali rastaviti i gotovo uspjeli.
Moja vjera u tebe jača je od ičega.
Netko vjeruje u Boga, ja vjerujem u tebe.
Ti si jedina osoba za mene.
Moj najbolji prijatelj, Mali.
Najnježnije biće, najdivniji ljubavnik.
Ti si nezamjenjiv. Moja si sreća.
Vjerojatno nisi sreća bilo koje žene, ali moja jesi.
Isto kao što ja nisam sreća bilo kojeg muškarca.
I uvijek ostajem uz tebe.
Kako pjesma kaže - zbog tebe tukla bih nevine, samo ih pokaži prstom.
Ono što ti zamjeram je što burno i ishitreno reagiraš, Mali.
I time proizvedeš novi problem s drugima ili zakonom.
Ali to je tvoj karakter, moraš ga samo naučiti malo kontrolirati.
Ja donekle svoj jesam.
''Mi smo isti ljudi''
Rekao si jednom, ili više puta.
Rekao si da imamo isti mozak.
Imamo. Ti si malo više divlji nego ja, ali imamo isti mozak.
Zato smo se i toliko zavoljeli, bezuvjetno.
Ti to zoveš ovisnšću, ali nije to ovisnost nego smo konačno našli onu filmsku ljubav.
U koji zapravo nitko ne vjeruje.
Mi smo je našli, a nitko ne nađe.
I zato nam nitko ne vjeruje.
Ali ti i ja vjerujemo, jer ti i ja smo ti i ja, Mali.
Bez trećih ljudi koji ili ne razumiju, ili su ljubomorni.
A ljubomora je pokretač svega.
I u pravu si - ja ću te uvijek čuvati. Ako mi dopustiš.
Svoj mozak, genijalni mozak, svoj duh - to ne možeš glumiti.
Ne mogu ni ja.
Možemo jednu večer, ali mjesecima ne.
I s kojim motivom?
''Mi smo samo dvoje ljudi koji vole pop kulturu'' - rekao si.
Ali nismo likovi iz filma The Talented Mr. Ripley, niti Natural Born Killers.
Mi smo samo dvoje ljudi koji su povezani svojom voljom,
odnosno nekom silom koju ne znamo opravdati.
I ma koliko pokušali boriti se protiv toga, to je nemoguće.
Jer na kraju, kad svi odu...
Ostajemo ti i ja.
-
You're the slim to my Shady, you're my Marshal to my Matthers.
-
'Cause even a palace ain't home without you.
(ovo je bilo malo pop kulture💓)
PS okinula sam selfi bzvz da vidim jel mogu do dućana ili izgledam ko grob:
...i evo Mali, još uvijek sam zgodna., bez obzira na to što me život slomio. Neće Ostoićku ništa slomiti. Geni kameni :)
Rekla mi je službena osoba: ''Gospođo Ostoić, vi morate shvatiti da ste nevjerojatno lijepa žena i da nekima to jako smeta.'' Nisam to nikada tako mislila, ali praksa nam je pokazala da to očito jest tako.
I hvala tati na tom prokletstvu.
1954 - 1986
i, Aljoša Šerić o ovoj pjesmi:
Primjedbe
Objavi komentar