Napravimo od životnih sranja - KOMEDIJU :)

 

Jučer sam plakala, jako. Za svojim pokojnim frendom Mislavom, zbog toga što mi majka nije dobro i ne pije tablete, zbog toga što nemrem job dobit, a brijem da nemrem zato jer majka sa halucinacijama telefonira svim službenim osobama ikad i priča o tome kak sam ja neki kriminalac i nasilnik koji hoda po tehno partyjima (??), uglavnom - sad se sarkastično smijem svemu ko Joker jer - ispada da ću morati tužiti vlastitu majku za defamaciju jer ništa što priča nije točno osim imena ljudi, a psihijatrija di je bila mjesecima mi je rekla da ju ne mogu više držati jer nije fizički opasna. 

Apsurda li, ljudi moji. Nije fizički, al to kaj ima halucinacije usmjerene prvenstveno protiv mene, to kao nije bed. I telefonira. Sad sam je blokirala i 10ak screenshotova njenih poruka poslala DORHu, centru za socijalni rad i policiji, jer nemam kaj drugo, al - jebote - kak da ja nekome dokažem da ja niti jednom u životu nisam bila na tehno partyju i ni travu ne pušim, nego se moj život svodio na to da pišem za neke časopise, još prek neta neš s Amerikama i obično imam dečka i par frendova, i hodam po nekakvim diskačima samo ponekad jer moram zbog posla u medijima i odem s nekim na pivu navačer? 

Pa nemreš to dokazat kad žena na sva zvona trubi da se ja samo drogiram i tulumarim i pijem neke silne litre votke, i njoj je to uništilo život. A uopće nije svjesna svoje bolesti, do mjere da se ne sjeća mog ex dečka koji ju je lani dadiljao jer je samo njega htjela vidjet. Njegovo ime se spominje u nekoj dokumentaciji i nema žena ideje ko je to. Nikad čula ni vidla čovjeka. Okidoky.

Jučer se sjetila da želi da ja i moj tzv dečko koji to u ovom trenutku nije zahvaljujući njoj, da opet živimo s njom. Plače, falimo joj. I nažicala me njegov broj. I cijeli ga dan zove i blokirao ju je. Sad se ne sjeća da me preklinjala njegov broj i opet je on u njenoj glavi kriminalac ranga Escobar. I ja se sad smijem, sarkastično ko Joker, pa da bar je on ko Escobar - bili bi u lovi i bolio bi nas kurac. Ovak smo samo dvoje ljudi koji su izgubili sve živce jer nas je prijavila za sva djela koja postoje, a službe fakat ne rade svoj posao - ni policija, ni doktori, ni centar za socijalni rad - svi u fazonu ''Ja vam to ne znam'' ili slično. Koje god pitanje postavim. 

Pozitivna vijest je da mi je Andy Dick polajkao cijeli instagram. Ne odgovara mi na fan pismo u inbox - bila sam njegov fan kao dijete, glumio je u nekoj užasno glupoj seriji, ne sjećam se o čemu. I bolje da mi ne odgovara jer i on je pod stare dane prošvikao, a ne treba mi još holivudski luđak za vratom. Jer poznata je stvar da se svi luđaci ikad zalijepe za mene i onda ispadne neko sranje - i ja dobijem što? Dijagnozu PTSP, recept za Normabel i Misar i savjet nek se ne uzrujavam. 

''Vi niste ludi nego excentrični'' - rekla mi je ko kompliment psihijatrica Draženka Ostojić (bar mislim da je Draženka) i ne sjećam se kojim riječima je to rekla - al praktički mi je savjetovala da odem na Bali i s koktelom od kokosa ležim pod palmom da se odmorim od ludila koje me okružuje.

Otkud mi pare? :) Alo?

Trenutno mi je glavni hit za sprdanje i viceve to kaj mi je službena osoba na telefon rekla neki dan: ''Vi morate shvatiti da ste nevjerojatno lijepa žena i da nekim ljudima to jako smeta'' LOL okej, hvala na komplimentu, al ta budalaština i kompliment ne rješava moje pravne probleme. Kaj mi je ta navodna ljepota donijela? To da se svi manijaci zalijepe za mene, i okej, generalno se sviđam frajerima. I kaj mogu s tim? Bit vrlo uspješna ulična kurva? Wow. Prejebeno. Već krećem na štajgu. Samo da kavu popijem do kraja. 

Zajebavam se.

Ovo sve oko mene je gore nego serija Baby Reindeer. I jebo mi sve, ak preživim, napravit ću fakat Netflix seriju o svemu ovom, iako ne znam kojim redom jer ni sama više ne pratim kaj se dešava. Zove me neka baba na telefon da dođem u 3. policijsku postaju čim mogu jer - nisam ja ništa kriva nego sam ja žrtva (ok konačno da sam žrtva a ne kriminalac), ali sad je taj moj tzv dečko nekakav Pablo Escobar i ispriča mi baba neke ludarije kakvih se Tarantino nebi sjetio i spominje stvarne ljude koje znam, al svi su kao neki high profile manijaci i kriminalci. I zvala me 100x. Ja sam frenda kod kojeg sam najozbiljnije pitala dal ja te razgovore haluciniram jer WHAT? a on kaže: ''ne haluciniraš, i ja sam s babom razgovarao''

Više joj se neću javljat jer to netko ili lažno prijavljuje ili povlači nekakve veze da bi uznemiravao. OK, ak je taj moj tzv dečko neki takav Escobar, zakaj ga onda ne uhite, a znaju di je. Kakve veze imam ja?

I evo sad se smijem, jer taj moj Escobar je tako veliki Escobar da nikad nema love. I stalno neki tračevi kako ja njemu dajem silnu lovu - koja uopće ne postoji. Sjećam se jedne situacije ovog ljeta kojoj smo se on i ja smijali na licu mjesta ko dva Jokera, jer on me nikad nije tražio lovu, niti je ikako materijalno profitirao od mene (ako ne računamo one neke bazične stvari koje nitko ne broji - tipa pojeo je nešto kod mene i tuširao se, i poklonila sam mu jednu majicu). Naime, rastajali smo se i on me pitao jel imam ikakvu siću da si kupi Colu. I ja mu dala kovanicu od 2 eura i počeli smo se smijat u fazonu: ''Evo love! Silne milijarde! Trebalo ti je samo godinu dana poznanstva i full time henganja samnom da pofitiraš za 2 cijela eura keš love, ako izdržiš još šest mjeseci možda dobiješ i 4 eura čak!''

Smijeh, smijeh..

Idem u Špar po kavu iz frižidera. Dobro ću pripazit da kupim stvarno kavu, a ne nešto rozo ko jučer...

Doniraj za tehno party lol