Samoubojstvo - nije opcija slabih, nego nužda previše jakih

 

Happy endings postoje samo u filmovima za djecu. Zapamti to ti, ti koji čitaš ovo i misliš da si u kurcu dok ti mama kupuje cigarete. Kupila ti je krive cigarete i mrziš ju, nazivaš kurvom zbog toga. E pa, ja više nemam majku. Moja majka je nakon moždanog bila u Vrapču na gerijatriji ukupno više od osam mjeseci kroz godinu dana. Nije fizički opasna - argument je velikih doktora koji samo ne kažu za sebe da je engleska kraljica njihova čistačica, eto toliko misle za sebe da su važni. Moja majka je pravno opasna. Nije ni svjesna da je imala moždani, ne zna da je bila u Vrapču nego misli da sam ja prostitutka, alkoholičar (litre votke itd) i sve što ste ikad vidjeli u seriji Dexter ili CSI Miami ili koji već kurac. Žena me optužila za izmišljeni tj. halucinirani pokušaj svog ubojstva, i ja zbog toga nemam pristup svom stanu.

 Optužnica nije podignuta godinu dana, i pisala sam DORHu jučer, mail tematike ''koji vam je jebeni kurac'', naravno finim jezikom.

Apsolutno mi je jasno da se ekipa naslađuje ovime, jer živimo u ''Društvu skandala'', tako se to učilo na mom doktorskom studiju filozofije na FFZG, a to za vas glupe, one koji pišu pizdarije na forum.hr, mjestu za otpisane i besprizorne, to vam znači da živite od tračeva. Plus, nikad se nisam smatrala ljepoticom jer ja to nisam, samo znam da sam zgodnija od prosječne pičke u tramvaju i da nikada, baš nikada, niti jednom, nisam bila nesretno zaljubljena. Jebiga, genetska lutrija. No jedna službena osoba mi je apropo ovog slučaja rekla: '' Gđo Ostoić, vi morate shvatiti da ste vi nevjerojatno lijepa žena i da nekima to jako, jako smeta.''

Evo bzvz fotka od jučer:

Ok, shvaćam. Valjda sam ''nevjerojatno lijepa žena'', super, jebeno blago meni. Nije mi donijelo ništa osim mržnje i ljubomore, manijaka za vrat i žena koje me napadaju da im otimam muževe, a sve od reda to su ljudi za koje ne znam da postoje. I najlakše je reći za tu navodno ''nevjerojatno lijepu ženu'' (što mi je i dalje smiješno da me se tako naziva)  da je ''luda i kurva''. Vrapče me ne želi. Dobila sam papir da nisam luda, nego realna i samo pod stresom zbog užasnih životnih okolnosti. Posao ne mogu naći jer sve što ja znam raditi više se ne plaća, a konobarica doista ne znam biti, samo bi štetu napravila prolijevajući i imam matematičku disleksiju - izgubim se zbrajajući kovanice.

Trenutno sam u Opatiji, kod čovjeka koji me udomio kao psa iz azila jer je pročitao negdje o tome što mi se dogodilo.  No upravo mi se dogodilo s njime, jer je kako bi Srbi rekli ''operisan od osjećaja'' - da vičem da ću si zvat hitnu i da ću radije biti u nekakvoj riječkoj ludnici ako me prime, nego tu. U staroj opatijskoj vili, rekla sam mu da je sociopat. Jer on to jest, i hvala Bogu u kojeg ne vjerujem na tome jer je jedini u zadnjih godinu dana koliko se provlačim po cesti, jedini koji meni - kao ženi u nevolji - nije pokušao ugurati kurac u usta. Iliti kurčinu - jer je jako visok pa vjerujem da ima i velik kurac. 

Zašto sam ljuta, zašto vičem da idem u ludnicu u Rijeku? Zato jer je pričao s mojom sirotom bolesnom majkom i smatrao da je to smiješno. Jer čovjek nema osjećaja, nikad nije imao curu niti razumije pojam veze. Ljubavne veze dvoje ljudi. I beskrajno sam zahvalna što me primio, jer konačno nisam u narkomanskom skvotu na Črnomercu niti s uglednim kolegama novinarima koji misle da će me jebati doslovno u guzicu bocom od Cole u zamjenu za zrak i puštanje mojih omiljenih pjesama Oasisa. Ovaj tu iz Opatije zajebavao je moju majku i mislio da je to zabavno i napravio gore jer ne shvaća da ona nije dobro i da ću ja završiti u zatvoru zbog stvari koje nisam učinila. I da svojim vicevima pogoršava situaciju koja je i ovako i onako tragedija.

Kolega novinar mi je rekao da je ovo slučaj za Netflix - što ne želimo da bude. I napravili smo plan da me netko snimi kako pričam što se sve dogodilo, video samo mene kako pričam i da to plasiramo ne znamo još gdje. Index je htio priču, ali pod uvjetom da imenujem majku - halo? Senzacionalizam? Zar još to ovoj obitelji treba? Odjeb.

Ovo što pišem je najiskrenije i bez cenzure, i ako mogu pravno odgovarati za napisano - puca mi kurac. Zabit ću si nož u vrat jer ne želim biti u nekakvom zatvoru da bi mi za 10 g rekli ''joj oprostite''.  Pun mi je kurac tko što misli i jesam li ''nevjerojatno lijepa žena'' ili sam gabor.

Tko shvaća ovo što ja pričam, shvaća. Tko misli da sam luda i da privlačim pozornost - nek misli. Puca mi kurac za tuđe mišljenje više jer ljudi su mi u životu samo odmogli. Od obitelji imam ujaka - kojeg boli kurac za sve osim za lokanje, sestričnu koja nije loša, ali je mutava i nije od koristi i bratića za kojeg bi si - figurativno rečeno - izdrkala pičku da pogine u autu koji mu je moja sirota majka poklonila jer ga voli više od ičeg pošto je sin njene pokojne mlađe sestre, a ona njemu samo stroj za tiskanje novca model automatik. Dovoljno je reći da mi nije dao ključeve od drugog stana moje majke, koji su bili kod njega, a ja u zimi na ulici, rekao je: ''Ponizi se negdje''.

Onda je tu i moj dečko, koji to trenutno baš i nije, ali i je, jer nazove me uvijek i kaže mi iskreno da me voli. Da, nema ni on stabilan dom i ne može mi pomoći, i ova situacija je i njemu napravila pakao od života. Brisao je guzicu mojoj mami nakon moždanog, a to je nešto što ja nisam mogla jer je stvarno degutantno. I da, sredila sam njegovoj mami otkaz. Jesam. Žena je ostala bez posla jer ja sam to napravila i opet bih. Zašto? Jer toj sam ženi samo pomogla u životu, što novčano kad sam mogla, što razgovorom, a zvala me svaki dan i ona nema nikakvo pravo derati se da sam ja kurva i nemam pristup u njen stan 4sobni stan. Žena misli da njen sin ne brine za svoje dijete radi mene. A ja sam nudila pomoć s djetetom. Frajera boli kurac za dijete, niti prvi niti zadnji nezainteresirani otac. To nema nikakve veze samnom. Ja na ulici, a ona viče da sam kurva. Kurva koja ti daje pare i povlači veze da ti izvadi sina iz zatvora u kojem je bezveze završio, to je definicija kurve?

On je prvo bio ljut, a onda rekao da mu je na neki način drago što više zbog toga svega ne mora trpiti tu ludu majku. Zapravo mi se zahvalio. Rekao je da je kao i moja, ali deset godina mlađa pa još nije na tom stupnju ludila.

O njemu, o njemu nemam koga što pitati jer dvojica njegovih frendova izjavila su mi ljubav, valjda zato što sam ''nevjerojatno lijepa žena'' - koji je to smijeh meni jer ja se doista tako ne doživljavam, al ok, očito jesam kad mi je inspektorica to rekla kao problem. I onda svi samo čekaju da se ta veza sjebe. 

Jedna cura iz društva, koju su svi samo trpili da sjedi tamo jer nitko ne želi konflikt, prijavila me policiji da sam ''ubila Mislava''. Mislav zvani Mićan, moj cimer, svjetlo moga svjetla kako sam ga zvala, koji je umro od neke glupe droge na nekom tulumu, nije bila količina nego kemijski spoj od kojeg je stalo srce  i dobila sam njegove post mortem fotke jer ljudi su ga fotkali i 10h nisu zvali hitnu. Otpužba je odmah odbačena, ali što su ljudi?

Mićan i ja, kad je zaspao pored mene, dan kad smo se upoznali, držeći me za ruku jer se osjećao sigurno nakon dugo vremena:

Znam, i potpuno mi je jasno, da je naš život Jesus of Suburbia spot. Na što se svi mladi furaju, ali to je samo furka i stil, ali nikako nije zabavno kad je to život. Ridam dok ovo pišem.

Službena me osoba pri identifikaciji tijela pitala tko je on meni, i rekla da sam dobro podnijela, a ja sam bila u takvom šoku da nisam znala tko mi je on. Pitali su me je li mi on dečko. Ja nisam znala odgovor, i listala sam u glavi je li mi on dečko, i shvatila da seksa nije bilo, da smo se ljubili samo za naše art slike, i shvatila sam da predugo razmišljam i rekla sam da mi jest dečko. Znajući da nije, samo da završim taj formalni proces.

I iako je umro u kolovozu, ja još uvijek ne prihvaćam tu smrt, uvijek ga čujem u glavi što bi on rekao. Ljudi kažu ''ma jebeš ga, on je bio narkić'', nije on bio on narkić, u tri mjeseca samnom on je dva puta zapalio joint, i to zato jer nam je netko dao neku travu koju nismo tražili. On je samo bio osoba koja je bila sklona nešto probati. I evo što se dogodilo. 

I čekam ga stalno na vratima kako veselo ulijeće sa: ''Šefice, moraš čuti ovo...''

Zvao me šefice, bio je sarkastičan zajebant.  Bio je pametan i beskrajno duhovit. I bio je pravi prijatelj.  S osmijehom se sjećam njega, sjećam se situacije kad sam bila u kakti prekidom s dečkom, onim kojeg spominjem. I Mićan je reko: ''Prvo ga moramo psihički uništiti, da se nauči pameti'' - i natjerao me da slikamo fejk zabavne slike sa fejk koktelima koji su u biti bili običan Šveps Bitter Lemon, ali to u čaši izgleda kao da je nešto skupo i da se to pošalje u Whatsapp grupu u kojoj su dečki i taj moj. I stavio mi je naušnice koje ja nikad ne bih:

Evo, to smo slikali. Jebeni Šveps. Moj jebeni divni Mićan. Svjetlo moga svjetla. I kasnije, zvao me taj moj dečko i pitao u skoro pa suzama: ''Jesi li stvarno sretna ili se samo praviš?'' I onda sam mu kasnije rekla za to što je Mićan organizirao i rekao je: ''Jebo vas, upalilo je. Kad si bila s njim, znao sam da si s njim sigurna.'' I bila sam.

Vidite sliku, ko neka J.Lo, ja takva uopće nisam, ali Mićan me brzinski sredio za fejk fotku jer bio je ono što se zove PRIJATELJ. Rekao je: ''Šefice, patiš. Vraćamo tvog dečka do 11og mjeseca, ali prvo ga moramo psihički unišiti da pati'' - LOL 

Vratili smo mog dečka kroz 10 dana, krajem kolovoza, ali Mićana više nije bilo. Postojao je samo njegov tata koji mi je plakao na telefon.  Postojala je nekakva policija s idejom da ja identificiram neke ljude koji su bili s njim, a nisu zvali hitnu. A ja to nisam učinila jer em ih ne prepoznajem, nemam ideje tko su ti ljudi, em Mićana ništa neće vratiti nego ću samo sebi nabiti moždani.

Jer više ja nisam tako mlada, osim duhom i nemam bora, ko ni mama, mi nemamo ozbiljnijih bora. Samo dolaze zdravstveni problemi. 

I da skratim ovaj text koji se u književnosti zove ''tok misli'', postoji taj tip kojeg jako volim, i on mene. I bili bismo sretni još uvijek da nije bilo nešto što se zove - bolest moje dominantne majke.7

Rekao mi je on više puta da bismo je  uvijek uzeli kući k nama. I neka se ne krivim. Ali moja krivnja me izjeda. Jače je od mene. I želim pobjeći. Želim sve zaboraviti. I žalim što nisam tip kurve jer nude mi često 400 eura na sat. Ali to nisam ja.

Najgroznije što sam učinila je ukrala tester ruža u dućanu. I bilo mi je bed. To sam ja.

Toliko o toj ''nevjerojatno lijepoj ženi''. Jebalo te to. Živa sam sam samo zato što imam pozitivu u sebi i živim za život s tim čovjekom kojeg volim, i on mene. I bit će u našem domu velika slika Mićana i mene. Jedna crno-bijela. 

Volim te zauvijek.

I btw kome je ovo smiješno nek si popuši kurac. Jer mene boli kurac.

BOLI ME VIŠE KURAC. samo da budu dobri moji bliski. i da zagrlim onog kog volim, jer Mićana ne mogu.

ljudi, ne žicam, ali evo. preživljavam.