Život(NE)istine

  Jučer sam plakala, jako. Za svojim pokojnim frendom Mislavom, zbog toga što mi majka nije dobro i ne pije tablete, zbog toga što nemrem job dobit, a brijem da nemrem zato jer majka sa halucinacijama telefonira svim službenim osobama ikad i priča o tome kak sam ja neki kriminalac i nasilnik koji hoda po tehno partyjima (??), uglavnom - sad se sarkastično smijem svemu ko Joker jer - ispada da ću morati tužiti vlastitu majku za defamaciju jer ništa što priča nije točno osim imena ljudi, a psihijatrija di je bila mjesecima mi je rekla da ju ne mogu više držati jer nije fizički opasna.  Apsurda li, ljudi moji. Nije fizički, al to kaj ima halucinacije usmjerene prvenstveno protiv mene, to kao nije bed. I telefonira. Sad sam je blokirala i 10ak screenshotova njenih poruka poslala DORHu, centru za socijalni rad i policiji, jer nemam kaj drugo, al - jebote - kak da ja nekome dokažem da ja niti jednom u životu nisam bila na tehno partyju i ni travu ne pušim, nego se moj život svodio n...

  Happy endings postoje samo u filmovima za djecu. Zapamti to ti, ti koji čitaš ovo i misliš da si u kurcu dok ti mama kupuje cigarete. Kupila ti je krive cigarete i mrziš ju, nazivaš kurvom zbog toga. E pa, ja više nemam majku. Moja majka je nakon moždanog bila u Vrapču na gerijatriji ukupno više od osam mjeseci kroz godinu dana. Nije fizički opasna - argument je velikih doktora koji samo ne kažu za sebe da je engleska kraljica njihova čistačica, eto toliko misle za sebe da su važni. Moja majka je pravno opasna. Nije ni svjesna da je imala moždani, ne zna da je bila u Vrapču nego misli da sam ja prostitutka, alkoholičar (litre votke itd) i sve što ste ikad vidjeli u seriji Dexter ili CSI Miami ili koji već kurac. Žena me optužila za izmišljeni tj. halucinirani pokušaj svog ubojstva, i ja zbog toga nemam pristup svom stanu.  Optužnica nije podignuta godinu dana, i pisala sam DORHu jučer, mail tematike ''koji vam je jebeni kurac'', naravno finim jezikom. Apsolutno mi je ...

  Slomilo nas, Mali, mnogo toga, a za niti jedno nismo bili krivi mi. Uvjeravali su tebe da ja ne volim tebe, uvjeravali su mene da ti ne voliš mene. No ja u tebe, kao niti ti u mene, posumnjali nikada nismo. Jer dodir i pogled fejkati je nemoguće. Prošla sam mnogo pogrešnih ljudi i u tebi sam našla dom. Ono nešto bezuvjetno. I kao što ti rekoh, od dana kad smo se upoznali nije bila minuta bez da si ti negdje pred mojim očima. Mali, požalila sam svaki šamar koji sam ti opalila. A ti meni niti jednom nisi rekao niti jednu ružnu riječ. Mali, ti si jedna neotesana budala i upravo te to čini takvim meni genijalnim čovjekom. Mojim čovjekom kojeg mi je Bog u kojeg ne vjerujem poslao. Kad sam ljuta i kad vičem, to je zato jer si jedno veliko dijete i brinem. Ne želim da ti se nešto dogodi jer egoistično ne mogu bez tebe. Zašto sam te vjerno i u strahu čekala kad si bio u zatvoru ne znajući koliko ćeš biti? Jer iako smo se tada kratko znali, znala sam da sam potpuno nazinteresirana za živo...

MILIJON TIPFELERA!  PISALA BEZ DA GLEDAM TIPKOVNICU  A JA INACE GRAMMAR NAZI Odlučila sam napisati ovo jer mi zbog takvog imidža prijeti zatvor za stvari koje nisam učinila i nekekava socijalna rehabilitacija. I opravdat ću istinom sve ljude do kojih mi stalo, a njiovo ime je okaljano. Ovo je moj vapaj u pomoć. Tko me shvati, shvatit će. Onaj tko ima mržnju prema meni i napiše ovdje komentare da sam luda i fizički opasna... jebiga. Ja želim reći svoju istinu jer me šutnja ubija. Stavljat ću privatne fotke. Jer želim moju istinu končno reći. Ja nisam nitko, ja sam samo  novinarka koja to više nije. Žena o kojoj su tračevi uzeli previše maha jer, kao što se učilo na mom doktoratu iz filozofje koji sam najmlađa apsolvirala s nekih 27 godina, a euopski priznati znasventik profesor doktor Danijel Labaš dao mi je preporoku za to, a on to  ne daje olako. Na krenula sam putem showbusinesa jer sam bila mlada i radila u Teenu, Kliku i Playboyu. I slučajno sam većini zgodna, a ...