Moj pokušaj kurvanja iliti dokaz da to nije za svakoga (topla ljudska priča)

 

''Udaj se za bilo koga tko ima plaću'' - slušam otkad znam za sebe. Ne u svojoj kući, ne od svoje obitelji, jer sve smo samo ne kurve. Uvijek same žene koje su zbrinule same sebe na način koji nije uključivao nikakav kriminal niti pičku. Moja pička je uvijek bila rezervirana isključivo za one koje volim ili barem one koji mi daju neki dobar vajb, kako bi se reklo, ali ti drugi su uvijek tu bili kratkoročno - mojom voljom, jer ako me intelektualno ne zadovoljava, taj čovjek nema što raditi u mom životu, a posebno ne u mojim gaćama. 

''Pa daj se javi onom Marku iz Pule, s njim se uvijek nečemu smiješ'' - rekla mi je mama jednom kad sam bila loše volje, ne sjećam se zbog čega. ''Dobro da si me sjetila, blokirat ću ga'' - rekla sam, i blokirala ga. Jer Marko iz Pule nije bio ništa drugo nego smijeh, nekakav trodnevni Tinder dejt, zgodan visok lik duge plave kose, s tamnom bradom i lijepim zubima. Skejter. I sve mu je bilo vic, sve je bilo humor i parodija, ne kažem da je loš, ali to je bilo jedno bogato dijete bez i jednog problema u životu, dijete od 40+, ali osoba s kojom se ništa ozbiljno nije moglo razgovarati, sve je vic i meni do ikakvog seksa s tim čovjekom više nije bilo. Ne kažem da je taj seks bio loš, nego neću to opet - jer ne vidim ništa dugoročno u tome. Ništa mi ružno nije rekao, ali dobio je block. Jer - bok.

''Udaj se za bilo koga tko ima plaću'' -  moto svih  besprizornih žena koje precjenjuju svoju pičku.  Ili ne precjenjuju jer neki likovi doista nemaju kriterija, pička im je pička i spremni su sve napraviti za pičku, pičku kao spolni organ. A žene nemaju kriterija i imaju želudac samo za to da bi disale zrak i dobivale skupe torbice koje realno nikome, osim onim najplićima, ne trebaju. Njima trebaju da bi se igrale princeza, iako to nisu. Te torbice koje su na seljankama samo beskrajno smiješne  im naprave to da se one osjećaju važnije, a zanemaruju da pribor za jelo u restoranu ne znaju koristiti jer su u roditeljskom domu imale samo žlicu. 

''Ti si hodajuća enciklopedija bezvezarija'' - rekla mi je jedna takva misleći da me ponizila. A rekla mi je to jer sam znala neki podatak o Picassu, nešto iz opće kulture. Okej, ta ista koja je mislila da njena pička ima neprocjenjivu vrijednost sada ima izvanbračno dijete u svojoj 3x3 metra velikoj djevojačkoj sobi, a dijete se preziva isto kao ona. Jer otac ne želi veze s njom nikakve pa niti na formalnom papiru. Ma koliko ta pička bila magična, kako je ona mislila. Iako, ta pička je tragična, jednom sam je vidjela kad se presvlačila za plažu i želudac mi se okrenuo tri puta jer su joj male stidne usne tamnoljubičaste boje visjele dobra tri centimetra kao krijesta od purana. Moj pokojni otac takve je nakarade zvao gljivama bukovačama, jer to tako izgleda. Nimalo lijepo.

Ne treba baš uvijek precijeniti bezvrijednu pičku - jer ponekad ljudima treba droga da prežive to.

Da skratim, nedavno sam se dovela do toga da sam teška srca odlučila naći ''bilo koga tko ima plaću'', jer život me izlemao, a imala sam - kao i obično - beskorisnog napušenog dečka koji funkcionira samo kad ja imam stan i lovu, nije on kurva nego samo budala koja će vjerojatno završiti mrtva ispod mosta jer bolje ne zna. I u tom nekom trenutku životnog kraha u kojem sam morala spasiti živu glavu, odlučila sam naći nekog ''normalnog'' iliti nekog funkcionalnog, tko me ne treba u potpunosti financirati jer... nema gadljivijeg i nižeg od žene koja ne pridonosi uopće, nego nekog tko mi neće biti na trošak nego financijski pomoći. I uvjet je bio da mi je taj netko fizički zgodan. 

I, instalirala sam Tinder i u roku 20ak sati našla čovjeka. Nazovimo ga Albert. Nešto stariji od mene, ima posao koji nije karijera nego više sramota, ali plaća je tu. Frajer je doma imao užasnu situaciju, mortus pijane roditelje koji izazivaju takav strah da sam odbila pivu popiti kod njih samo da što prije odemo, za mene kulturološki šok, čisti Texas u Zagrebu. Još su ti rednecks imali nešto protiv mene pa ih je morao uvjeriti da ja imam ''puno imovine''. Uglavnom, uselio se kod mene nakon par dana poznanstva.  I za par dana pokazao pravo lice - lice primitivca, teškog primitivca, teškog šovinista i psihičkog zlostavljača. No trenutno nisam imala izbora jer mi je život bio u kurcu, teškom kurcu, i rekla sam si da ću izdržati do Božića, a to je bilo u osmom mjesecu.

Albertu se nisam sviđala ja kao ja, jer sam brzopleto odabrala neobrazovanu budalu koja mi realno može biti samo i jedino kmet, nego je od mene htio napraviti potlačenu kućanicu kojoj je, dapače, rekao: ''Ti si psihički bolesna'' - kad sam rekla da generalno u životu ne želim djecu. Ja sam se njemu sviđala samo fizički i srao mi je za svaku stvar koja mu je mogla pasti napamet. Seljačina je slušala primitivne bendove tipa Prljavo kazalište, pa mi za moju stranu muziku rekla: ''Nisam u Americi''. Skoro me ubio jer sam jednom zaboravila posoliti jelo, a kad god bih rekla nešto mudrije od ''Šta ćemo jesti?'' - rekao bi: ''Dosta mi je filozofije.''

I taj suživot se svodio na perverzni seks kakav ja s nekim koga volim ne bih prakticirala, ali jedino je to bilo izvedivo samo da se održi kakav takav mir u kući. Tip je fantazirao da me voli iako me nije volio nego je volio ideju žene koja ima vlastiti stan i nije mu fizički odvratna. I kuha, a ja kuham jer baka me naučila i hvala joj na tome. Tip je u meni, zbog negiranja mog intelekta i svega onoga što ja jesam, budio takav bijes da sam razbila njegov ventilator, razbila ga na proste faktore - jer iz principa nisam htjela stisnuti tipku na kojoj piše OFF. 

''Nika, izdrži, pa tip je okej'' - govorili su mi svi - jer je očito uvaženo mišljenje da moraš kao žena trpiti bilo koga ''tko ima plaću'' i ''nije fizički odvratan''. Frajer doista nije bio fizički odvratan, ali mu je psiha bila takva da bi njegova plaća trebala biti minimalno 50 000 eura mjesečno da bih ja to podnijela. I tada bih podnosila maksimalno mjesec dana, ovako sam ga izbacila za tri tjedna i ne dopustila mu da dođe po stvari. I nikad neće doći po stvari nego dapače, do neki dan sam imala hobi, koji više nemam jer sam izbrisala njegov broj baš zato da prekinem s tim hobijem jer će me Albert prijaviti za uznemiravanje. Hobi je bio taj da ga vrijeđam glasovnim porukama, govorim mu odvratne stvari o tome koliko je beskrajno glup i primitivan i kako imam fleševe jebanja s njime u kojima sam samo glumila stenjanje samo da to što prije bude gotovo. Poruke o tome kako se gadim sama sebi.  Nisam to radila jer sam zla nego jer sam doista istraumatizirana i Alberta doživljavam kao nekakvog silovatelja koji me na nešto prisilio iako nije, nije on ništa kriv, dapače ja sam ga s predumišljajem obmanula i ja sam ga dovela. Ali neka trauma i gađenje je ostalo. Gadim se sama sebi.

Presudno je bilo to što me pitao kako mi na Youtube stalno ispada Eminem. Rekla sam da zato što je bivši to slušao. ''Isuse, šta si ti podnosila'' - rekao je sa zgražanjem, na što mi je došlo da ga ubijem nožem jer njegova mana je upravo to što nikad nije čuo za nešto bazično kao što je Eminem nego mu je doseg Prljavo kazalište, čije pjesme su himne svih manuelnih radnika iz Dubrave, koji sasvim sigurno ne znaju da je Picasso bio Španjolac.

U jednom trenu, večer ili dvije prije nego sam ga izbacila pošto me nitko nije ponižavao psihički kao taj, koji je kad sam skuhala super večeru rekao: ''Meni je svejedno što jedem'', a do prije mene mu je domet bio smrdljivi parizer koji u moju kuću nitko prije njega nije unio niti hoće, u jednom trenu mi je bilo toliko loše što spašavam živu glavu s tom seljačinom da sam si zabila svom snagom škarice za nokte u ruku, da vidim hoću li se moći ubiti ako ću morati. Zaključila sam da vjerojatno neću moći.

Nakon što je ovaj izletio na glavu iz stana, nakon što je optužio mene i moju frendicu da si ''ližemo pičke dok njega nema'' što je stvarno optužba ispod svakog nivoa, tada je nazvao ovaj što sluša Eminema i pitao: ''Jesi li stvarno sretna ili se samo praviš?''

I rekla sam da se pravim. Trenutno se čak ni ne pravim da imam traumatične fleševe Alberta nego svima to govorim na sva zvona pošto sam doista istraumatizirana, iako sam si to sama napravila misleći da radim dobro za sebe jednom u životu.

Poanta priče je moje pitanje: Što sve žene trpe u nesretnim brakovima u zamjenu za zrak i kojekakvu torbicu?

Evo ja sam pokušala i dokazala da kurvanje nije za mene. I onda čujem da se neka tamo jebe u guzicu za 30 eura. Sirote žene. Bolje biti sama u narkomanskom skvotu nego u stanu s nekime tko ti ide na kurac. Nikad više, braćo i sestre. Nikad više.

Podrži ove mudrosti i kurvu koja to nije: