TKO JE NIKA OSTOIĆ? - Kurva ili genijalka
Rođena sam 86', u znaku Vodenjaka, ako ikome taj glupi podatak išta znači. Postoje žene, koje bi se da im horoskopu piše da će taj dan umrijeti, preventivno ubile samo da ne zajebu zvijezde. Netko bi rekao da sam rođena sa zlatnom žlicom u ustima, u baroknoj ruševnoj palači kako smo zvali naš stan u najstrožem centru Zagreba, pet soba i koncertni klavir u dnevnoj. Svi visoko obrazovani, pravnici, likovanjaci, ali oni s Akademijom, arhitekti. Ja najveće dno - samo apsolvent doktorskog studija filozofije. Pretci - Stjepan Radić s novčanica s očeve strane, a s majčine Ksaver Šandor Gjalski. Pravim imenom Ljubo pl. Babić. Najbesprizorniji članovi obitelji uzeli su si prezime Gjalski da se kurče, a izazivaju samo smijeh jer izgled srpskih cajki nikako ne paše uz to prezime. Otac je govorio da treba skončati ovu kalvariju zvanu život - dostojanstveno, sa stilom. Pa je s 32 godina napravio frontalku s kamionom.
Dying young and playing hard, that's the way my father made his life an art.
Naša obitelj je bila ono što se u pop kuturi zove Old Money. Obitelj s legalno zarađenom lovom i statusom u društvu.
Talent za pisanje kojim se kurčim jer je toliko nevjerojatan da me kao praktički dijete odabrao Đelo Hadžiselimović i vrhunac karijere novinara od 50-ak godina dosegla sam s 24 pišući za Playboy što je vrh novinarstva - pisala sam kao Nika Ostoić, Kristijan Martinović, Zdeslav Novak, Vibor Kaos i Krešimir Cmrečki. Psihijatar Davor Moravek rekao je da su ti urednici mogli mene ubiti iskorištavajući taj talent da uspijevam preuzimati tuđe osobnosti, različitih stilova, bez da itko posumnja da je to pisala ista osoba, a kamo li žena. Jer to na najopasniji način opterećuje mozak. I kod mnogih završi samoubojstvom jer mozak više ne može.
I evo me, zbog majčinog moždanog udara i psihičke bolesti kao produkt istog, evo me u Opatiji, kod jako dobrog čovjeka, koji ništa ljubavno ni seksualno ne očekuje od mene, a u većini slučajeva tako je bilo zadnjih godinu i sitno koliko sam ''na cesti''. Narkomanski skvot možemo brojati pod cestu, iako su me dečki tamo prihvatili kao nitko nikad i sada su mi prijatelji. To su samo ljudi koje život nije mazio, i nisu narkomani.
Nika Ostoić uvijek je bila ekscentrik i kako mi je dr. Draženka Ostojić u Vrapču rekla, što smatram najvećim komplimentom koji mi suze tjera na oči:
''Ostoić, vi niste ludi, vi ste ekscentrični i upravo vaša ekscentirčnost najveći je dio vašeg šarma.''
Djevojka kojoj sam bila mentor, po meni naša najveća nada spisateljstva, Andriana Filipović, rekla mi je jučer: ''Glupost je grijeh.''
A ja sam iz života blokirala ljude koji su, osim zlih, glupi i oni koji lažu i oni koji previše vjeruju u Boga. Moja tolerancija na glupost je nula, a kad smo kod nula, ova nula što se naziva po našem pretku iz lektire, naumila je s još jednom nulom, dapače gnjidom iz obitelji, diskreditirati mene, jedinog nasljednika majčinog stana od 900.000€ pa me prijavila da ju uznemiravam, a uznemiravam je tako što joj jednom tjednom javim što je s mamom, skomentiram svoj ljubavni život i pitam je kako je. To je uznemiravanje?
Također je prijavila da sam ismijavala njene umjetne zube i propalu aferu s jednom našom javnom osobom, priča stara nekoliko godina. A ova gnjida koja se bavi, ili barem jest, muškom prostitucijom, priznao mi da urirnira po odvjetnicima za solidnu naknadu. Ova prva čak, kako mi javljaju isnpektori koji se tome smiju, čak je rekla da treba kontaktirati jednu našu javnu osobu jer sam joj rekla pred par godina da me ta osoba pokušala uvući u lanac prostitucije. To sam rekla samo par prijateljica, a nigdje javno napisala jer ipak sam novinarka s 14 punih godina neprekinutog rada, pa znam što se smije pisati.
Ovo dvoje, naravno od mene prijavljeni, nisu zadovoljni što ih je moja sirota majka koja im je samo služila kao stroj za tiskanje novca model automatik, namirila što se nasljedstva tiče, ali oni mene žele u ćuzu ili ludnicu jer ovaj homić govori da tučem obitelj i pokušavam ih ozlijediti, što je laž, jer obiteljske svađe su sve svodile na ''pljas'' po ruci mene i majke. Udarac u glavu nije dobio nitko. Nikada. Ali gnjide, ova sa smiješnim nezasluženim prezimenom - koja je polciji rekla da sam ''ljubomorna jer je ona književnica'', a napisala je sramotnu knjigu od 13 stranica izdanu jer jer je neka tiskara njenom ocu dugovala novac. A ja, preko 1000 objavljenih tekstova u legitinim tiskovinama, čak i u američkom izadnju Playboya.
Ah, detalj: ovaj što piša za pare, imao je ključeve prošle zime od drugog praznog stana moje mame i nije mi ih dao uz monstruozne riječi: ''Ponizi se negdi'' - Monstrum, morlana i fizička nakaza (ako ćemo, politički nekorektno, gay izgled ''curice'' kako je rekao moj dečko, brojati pod fizičko)
A ponizili njega mnogi iz njegovog tovarskog grada koji ga znaju tko je i što jest.
Poanta priče, sve bi dali da odem bez razloga ''tamo gdje otpisani čekaju smrt'' - kako je Novi Marof zvala moja majka. Samo zbog nekretnine. Smatram da su njih dvoje za zatvor. No dosta o gnoju, podzemlju i najvećim marginalcima ljudske psihe.
TKO JE NIKA OSTOIĆ?
Nikad nisam bila materijalist. Uvijek sam imala, uvijek sama zarađivala. Nikada se nisam imala potrebu poniziti i biti konobarica jer - kako me jedan književni portal nazvao - intelektualna elita, e ta elita to ne radi. Možda je moja kosa zelena, možda su moje tetovaže 'luđačke'. To se zove biti ekscentrik - a u hrvatskom zakonu koji još stoji u dobu Tita, piše da je više od tri tetovaže na tijelu - psihička bolest. Rekla mi je jedna doktorica uz komentar da je to beskrajno glupo. Tetovirala sam se jer mi se to uvijek sviđalo, a znala sam da nikad neću biti predsjednik niti raditi u Poreznoj upravi. Moji poslovi uvijek su bili umjetnički, a ono što sam živjela i za što sam živjela - bila je ljubav. Samo sam ljubav htjela, a teško sam je nalazila jer moj mozak i karakter nisu za svakoga i manjina ljudi me kuži i zato su dečki bili sa mnom jer sam im bila zgodna. ''Wow, Nika iz Playboya''. I tek s 38 godina našla sam jednog koji me razumio bez riječi i imao brži mozak od mene. Čak mi je uspio objasniti zašto je Hitler imao dobru ideju samo se malo previše zanio.
I, TKO JE NIKA OSTOIĆ?
Osoba koja puno piše i puno crta.
Ovo je portret starog prijatelja.
Ja sam ono što se zove loner. Osoba koja voli biti sama i družiti se 1 na 1 s osobom, nekime koga cijenim jer kvaliteta razgovora je milijardama daleko od kvantitete. Volim pse i uvijek sam ih imala, ali kako sam zbog majčine bolesti izgubila svoju Rotkwu, mislim da više nikada neću moći voljeti psa. Jer to je, ženi bez djece koja ne želi djecu, to je kao da joj uzmete dijete i date neko drugo i kažete da je to isto. Dosta dobro prikazano u filmu Changelling s Angelinom Jolie.
I evo radim majice, Bare je na prodaju:
Cijena je 30 eura jer se proizvodi na komad, organski pamuk (dakle ne smrdi se u njemu), DTG tehnologija tiska tvorničke proizvodnje, za 7 dana na adresi, plaćanje Aircashom ili IBAN-om navedenim dolje uz naznaku BARE, veličina majice i adresa.
A osim toga, ispod uplatnice su prva dva poglavlja moje knjige ''Bojim se spavati sam - Dijagnoza - SMRT'' pa ako želite cijelo i apdejte poglavlja koja još pišem, za sad ih ima 30, opet Aircash 20 eura, naznaka KNJIGA i vaš e-mail:
BOJIM SE SPAVATI SAM
DIJAGNOZA: SMRT
Poglavlje 1.
SUTRA
Sjedim tu u kuhinji kod novopečenog mi frenda, nazovimo ga Svemir. Čovjek me do prije tjedan dana - ne da nije poznavao - nego nije čuo za moje postojanje, ali trenutno pomišljam da je možda on Isus ili tko je taj neki nadnaravni lik koji umire za tuđe grijehe. Naime, Svemir mi dopušta da sam (privremeno) udomljena kod njega. Navodno mu ne smetam nego kuhamo bakina jela i noćima gledamo filmove o serijskim ubojicama jer to je opuštajuće svakom iole normalnom. U tuđoj sam muškoj piđami i tenisicama nekoga koga ne poznajem, vlasnika piđame barem poznajem i ta činjenica je jedna od rijetkih formi ljudske bliskosti koju poznajem u ovoj fazi u životu, a Svemir me stalno upozorava da prestanem gristi nokte. Kupio mi je i crveni lak da se kultiviram i kažem da budem sutra. Sutra je onaj magični dan koji svi spominju, a obično ne dolazi. Ja taj jebeni ''sutra'' čekam od prosinca, a sad je mislim travanj. I evo pišem ovu knjigu jer mi se priča, a nikog mi se ne smara, a psihijatar koji je plaćen da ga se smara mi je rek'o da nisam uopće luda i da nemam što tamo tražiti, a ja sada prvi put doista jesam luda. Inače mi uvijek daju papir na kojem piše da sam luda kad ne treba i kad nisam luda, a sad kad stvarno jesam luda i ne prepoznajem sebe, sad mi kažu da odem doma jer da, citiram, imam samo realne probleme u životu. Problem je upravo u tome da dom kojem me šalju da odem više ne postoji. Da sve bude još ljepše i da ono što do neki dan nije bio problem sada postane problem, ostavio me dečko, nazovimo ga Dete Kreten pa evo sad tu sjedim i sumanutom brzinom protiv svoje volje unatrag prevrtavam našu cijelu vezu i pokušavam se prizvati k svijesti. Pokušavam dijagnosticirati koji stupanj mentalne retardacije imam da nekoliko solidnih mjeseci ne posumnjam da je taj čovjek... Ma nije on ništa. Još nisam dovoljno ljuta da ga agresivno i kreativno častim imenima, jer prvo moram riješiti prave probleme dok su ljubavni problemi sad, kako bi se u narodu reklo, za pedere. Ljubav je za djecu i pičke. Naravno, nije, ljubav je prejebena stvar - zbog koje ljudi redovno dobivaju legalne recepte za Xanax, recepte od pravog doktora moderne medicine. Naglašavam to jer jedan moj sumanuti bivši si je u jebenom Zagrebu našao indijanskog šamana. Ne želim biti suvišno prosta, ali brate: koji kurac?! Neću sad o tom manijaku svih jebenih vrsta, dovoljno je reći da mi je ta sumanuta veza propala jer je čovjek mog tadašnjeg života otišao, citiram, tražiti sebe na Himalaju. Ovo nije vic i ovo nije šala nego samo treba naglasiti da je Dete Kreten pred koji dan padalo s kauča od smijeha kad je slušalo neku sumanutu priču o ovom s Himalaje i vrištalo: ''Ja se želim družiti s tim frajerom!!'' Naravno da želiš, ljubavi bivša ili možda još uvijek sadašnja, nekakva velika ljubavi mog - nažalost - sadašnjeg života. Života u kojem se bojim spavati sama jer mi ponakad dođe da... Nema veze. I to mene čini idiotom, znaš zašto, sumanuta moja ljubavi? Zato što, to što si ti kreten, to nije tvoj problem - jer kreteni se uvijek najbolje snađu u životu. Ne kaže se bez razloga da jebeni Bog čuva samo pijance i kretene. Ti si oboje i meni je to jasno od dana jedan, jasno mi je to od trenutka kad sam te vidjela, jasnije nego što znam da ću jednog dana umrijeti. I znaš čime mene to čini, ti ljubavi moja koja si ''falša ka' kita falšeg cvića koje nima svoga vonja, ali cviće bar ne ronja'' - kako bi rekao slavni Marijan Ban kojeg neću prozivati niti pijancem niti kretenom - al svašta se priča. Uglavnom, da skratim, mene cijela ova veza ili kako se to već zove, čini idiotom. Idiot sam zato što već dobrih dvadesetak godina, iliti otkad sam se počela ozbiljnije baviti frajerima, ja ponavljam isti model ponašanja koji se pokazao u praksi kao neadekvatan, a u psihologiji se to zove - fiksacija. ''Sve krivo'' - rekao bi rezolutno cijenjeni Marasović - i poderao brutalno sve papire na kojima je škrabao neku svoju... fiksaciju. S tim sam čovjekom davnih dana provela nešto što smo nazvali službenim imenom ''500 Days of Rokenrol'', i to nešto je uzrokovalo razorene veze, uništena prijateljstva... No taj jebeni Marasović je od svojih fiksacija barem napravio karijeru, a ja sam zbog činjenice da je put do Pakla popločen dobrim namjerama - iz jebenog narkomanskog skvota u siječnju vrišteći zvala njegovu mamu, vrišteći da mi da broj Predsjednika Svih Manijaka, što je bio zadnji potez očajne osobe. Predsjednik je manijak svih manijaka i dajem si psihijatrijsku dijagnozu - imbecil, jer sam potrošila sedam godina na to nešto što se službeno smatralo zgodnim, pametnim, prejebenim ulovom, i zbog tog nečeg sumanutog i prejebenog mi je moj bivši psihijatar, toliko u medicini i znanosti cijenjen gospodin da ima pravo na televiziji reći da je engleska kraljica njegova čistačica, taj čovjek mi je rekao da zbog tih sedam godina imam neliječeni PTSP i napisao to na službeni papir. Poziv manijaku iz skvota nikako nije bio dobra ideja, a za tog cijenjenog psihijatra je policija rekla, citiram: ''Kakva je šteta da će jedan takav liječnik izgubiti licencu jer se zatelebao u neko derište...'' A to derište sam bila ja, lani početkom ljeta, dok sam se tresla u krevetu zajedno s na smrt prestrašenom tadašnjom ljubavi svog tadašnjeg života, čovjekom kojeg ćemo nazvati Krava. To je, Dete Kretenu, onaj sumanuti idiot s onom sumanutom frizurom, koji je pred tobom u dva ujutro u mom vlastitom stanu dobio od mene šamarčinu među jačima u svijetu. To je ona šamarčina koje se ti rado sjećaš dan danas i govoriš, tj. ne govoriš nego se daviš od smijeha: ''Ti si njega nokautirala jer si dobila hrabrost jer sam tamo bio ja pa si znala da ti Krava neće vratit!'' Pa nego što drugo da radim, brate jebote?! Kravinom sumanutom ponašanju se moralo stati na kraj i fizičko nasilje bilo je zadnje rješenje. Jedina razlika između Krave i onog koji traži sebe na Himalaji je u tome što se ti, Dete Kretenu, s Kravom ne želiš družiti u nikojim uvjetima jer je Krava sumanut u negativnom smislu, a ovaj s Himalaje, s kojim se doista želiš družiti (i to bi možda čak bila dobra ideja, lijepo je kad ljudi nađu srodne duše i ljude koji ih doista razumiju), taj vodi ispred tebe nekoliko svjetlosnih godina. Čime? Time što je već davnih dana, bez da je poznavao mene, okupio oko sebe ne dva ili tri nego četiri (!) moja bivša dečka koji su njemu vršili funkciju braće, srodnih duša, ingenioznih mozgova... I meni je tad bilo sumanuto neugodno jer po toj statistici ispada da su baš svi ljudi u Zagrebu moji nekakvi jebači, kako to objasniti svom novom čovjeku života? No taj je brzo povezao i rekao: ''Pa meni to ne smeta, dapače to nas još više povezuje!'' Ono što sumanutost povezuje, Himalaja razdvaja. I kako bi za kraj ovog poglavlja rekao već spomenuti Marijan Ban: ''Jedina moja, jubavi moja, a di si ti?!'' Za odgovor na to pitanje me u ovom trenutku boli kurac. Više ću ti moći reći sutra...
Poglavlje 2.
TETOVAŽA
Sjedim evo dva ujutro i čekam Svemira da dođe s WCa. Gledamo Inglorious Bastards za opuštanje. Nisam htjela ovo spominjati sada, ali moram jer se pomolih na glas Bogu u kojeg ne vjerujem i rekoh: ''Ajde daj samo da ovu knjigu dovršim prije moždanog, a onda da na promociju idem u kolicima s onim strojem za komuciranije koji ima Hawkins, ili Hawking, kako li se već taj cijenjeni kurac koji ima pravo na televiziji reći da je engleska kraljica glupa zove.'' Četiri duga beskonačna mjeseca sumanutosti uzrokovanih time da je netko lud, a taj netko nisam ja ostavila su traga i zbog toga je Dete Kreten pobjeglo bez traga. Nova bolest mi je visoki tlak, 142 kroz 134, ne znam što to znači, ali znam da je nešto loše tim više što sam ja niskotlakaš, tlak mi je u životu toliko nizak da se pravi doktor moderne medicine čudio što sam živa jer na tlakomjeru piše da sam ja mrtva, ali jebote brate šta pravi doktori te jebene, da ne budem prosta, moderne slavne medicine znaju? Ništa. Ne shvaćaju to da je netko lud, a da taj netko nisam ja i da je zbog toga Dete Kreten neki dan uzrujano govorilo rečenicu: ''Zašto sam ja morao dobiti potrganu tebe, a svi drugi jebeni idioti prije mene su je dobili normalnu!'' Ne znam zašto baš ti, ali duboko vjerujem da ima veze s horoskopom. To mi je dvjesta ili više puta ponovila tvoja mama u onim sretnim i usporedno s ovim - bezbrižnim danima kad smo ti glavu spašavali iz zatvora u kojem si bio, a nismo znali zašto si tamo. Tada sam imala nizak tlak i pomišljala u očaju: ''Ako život ovako nastavi, završit ću na Rillinoj tetovaži. Jebiga. Horoskop. Nemreš zajebati zvijezde.'' Rilla. Rilla je lik koji ima papir da je lud i pošto smatram da bi u nekom radosnom svemiru on mogao meni biti ono što si sada ti, to znači da Rilla sasvim sigurno ima potencijala da je idiot. Rilla je nadimak koji dolazi od nadimka Barilla, a Barilla je nadimak koji s ponosom nosi već duži niz godina. Naime, taj potencijalni po život opasni idiot je toliko mršav da je rečeno da može živjeti u Barillinoj kutiji za špagete. Zimi onoj metalnoj, a ljeti u papirnatoj. Logično. Tko je to rekao? Naravno da jebena ja. Uglavnom Rilli se ideja sviđa jer je zbog sumanitosti u svom životu za koje nije kriv on, dobio sve papire na kojima piše da je lud i bliži mu se osobni bankrot - što, sasvim logično znači da mu ne gine skvot. A svi znaju da kutija za špagete tamo dobro dođe. Uglavnom, pila sam jebeno pivo s tim jebenim Rillom neki dan, na jebenom Črnomercu, ne pitajte nas zašto smo bili tamo, horoskop vjerojatno. I pitam Rillu da mi pokaže svoju tetovažu koju sam prije tog dana vidjela samo na slici. Ideja tetovaže bila je romantična: dakle to je drvo. Suho i jadno drvo. Metafora Rillinog postojanja, ako ćemo realno. Ideja je bila da svaki put kad netko blizak strada nekim tragičnim sumanutim slučajem, Rilla doda po jedan zeleni list na to drvo. Lani kad mi je slao fotografiju toga, na drvetu su bila dva lista. A sada? Sada je Rilla cijeli do grla obojan u zelenu boju i to više ne liči na japansku trešnju što je to u startu bilo, jelte, već na tropsku kišnu šumu. Zašto, ako ste glupi i ne povezujete, a velike su šanse da jeste? Zato što su svi oko njega brutalno umrli i sad je zakonom odobrena kletva: ''Dabogda završio na Rillinoj tetovaži!!'' Rilla sumanutom brzinom puši cigarete i pogled mu je nekako prazan, kao i svima kojima je pravi doktor moderne medicine - zamislite - ispravno dodijelio papir na kojem piše da su ludi. Priča meni Rilla o tome kako je odjednom ostao sam na svijetu, privremeno u skvotu jer, naravno, genijalci u Jugoslaviji su krivo napisali neke papire za njegov stan i neko vrijeme je ova divna država koju je sam Bog za sebe sačuv'o vjerovala da Rillin stan nije Rillin. Onda su se ispričali jer su pogriješili i dali mu natrag stan, a njegov stan više nije njegov dom nego jebeno mjesto zločina omotano žutom trakom na kojoj piše ''Marš! Policija!'' ili ''Odjebi! Policija!'' - ne znam koje piše, ali jedno od toga dvoje. Rilla se mudro sjetio da će izbaciti baš sve iz stana jer je to jedini način da nema flešbekove svih brutalnih smrti koje su se, bez da je on kriv za to, dogodile u tom njegovom stanu baš pred njime. Rastavio je stan na proste faktore i shvatio da to više nije stan nego - gradilište. Rilla trenutno živi kod ujaka u Zagorju gdje sumanuto puši cigarete i psuje život. A ti, Dete Kreten, sada ležiš kod svoje mame koja psuje tvoj horoskop kojim je opsjednuta, ležiš na onoj nekoj pederskoj ljubičastoj mucastoj dekici, pušiš nešto što na televiziji nazivaju drogom i - zbunjen si. Ne kužiš tko je sad Rilla, a vidio si ga, znam da si vidio. Znaš kako znam? Piše na internetu! Jer na internetu je sve što piše istina i to znaju svi. Na internetu u našim sumanutim životima nije istina jedino ono što nam javlja onaj idiot koji vjerojatno jedini nema papir da je lud, a zovemo ga Stan. Ti znaš tko je Stan, jedan od razloga zašto si se odlučio osvojiti nagradu za PiĆku godine, i pobjeg'o tako mistično da ti oko glave pjeva Oliver Dragojević: ''Da te prati trag u beskraju, ća bi da da si tu...'' Možda bolje da nisi tu jer bi dobio od mene udarac u glavu, a dobro znaš da dobro udaram jer sam si svjedočio onaj put u mom stanu kad je idiot Krava dobio šamarčinu, dobro znaš da mu 16 minuta nije bilo svejedno. Sada je vrijeme da objasnim cijenjenim čitateljima tko je to Stan. Svemir je još uvijek na WCu, vjerojatno razmišlja o besmislu i smrti, a ja sam istipkala cijelo ovo poglavlje. Krećemo na sljedeće. Zvat će se Stan. Ili neće, Stan neka pričeka.
Primjedbe
Objavi komentar